Što se desi kad u 40 i nekoj ostaneš bez posla jer je tvrtka nažalost potonula?

Noga u guzicu. U tri trena (Pardon my French)

U prvi tren (čitaj mjesec dana) ne kužiš što se desilo i ne vidiš razmjere navodne katastrofe. Jednostavno imaš obvezu odraditi sve po PS-u jer su te u 20 godina radnog staža tako isprogramirali prošli poslodavci…prvo odradi posao, iskrvari za tvrtku…a onda sve ostalo.

Tako je i bilo. Tvrtka je nažalost prestala s poslovanjem pa netko mora odraditi zatvaranje poslovnica, raskid poslovnih odnosa s dobavljačima, djelatnicima i sl. I to je ok. No dok to sve radiš ne pomažeš sebi. Ne razmišljaš o svojoj budućnosti, a vrijeme ti curi.

U drugi tren, kad sam to sve odradila i ostavila iza sebe, krenulo je očajavanje jer nakon toliko radnog staža u komadu jednostavno ti je nezamislivo i neprirodno da si bez posla. Imati posao za stalno bio je ultimativni broj jedan – znak za sigurnost.

Stalno sam slušala priče poput ”samo nemoj da ti se desi prekid radnog staža”…”ne smiješ imati prekid radnog odnosa ni dana”….Ma smiješ. Jedini uvjet da ostvariš pravo na naknadu sa Zavoda za zapošljavanje je da unazad 9 mjeseci imaš neprekinuti radni odnos. I naravno da Ugovor nije raskinut tvojom krivicom.

U trećem trenu si ozbiljno svjestan da moraš potražiti posao jer ti naknada s burze nije dovoljna za život. I tako kreneš, nađeš zanimljive natječaje, prilagodiš CV i Zamolbu za svaki posebno i šalješ…..i tako mjesec, dva…ništa. Ili si prekvalificiran, ili tražiš previše novaca ili jednostavno nema povratne informacije. Odustajem. Nemam vremena na bacanje.

 

Rahela

Ok, zaposlit ću sama sebe!

Svi oko mene bili su uvjereni da ću naći posao u roku od 5 minuta, ne jedan nego ću moći i birati. Savjetnica na Zavodu je također imala sličnu reakciju i jasno mi dala do znanja da s takvim kvalifikacijama ne sumnja da ću naći novi posao u tren oka. Sama, bez njene pomoći.

No nažalost nije bilo tako. Baš suprotno. Pitanje dana: kako je to moguće da me nitko ne zove na intervju? Većina onih koji me poznaju reagirali su na isti način: “Ja bih te odmah zaposlila”. Pa i ja bi samu sebe odmah zaposlila! I tu mi je sinulo, zaposlit ću sama sebe.

 

Freelance Rookie on-line

Trenuci su prošli…izgubila sam dovoljno vremena, ali barem znam što je moj sljedeći korak. Samozapošljavanje. Sjela sam sama sa sobom (previše slova s na jednom kupu a nigdje soba) i pitala se: a čime češ se baviti?

20 godina u Maloprodaji – bogato iskustvo u prodaji, marketingu, nabavi i ljudskim resursima ali volje nigdje. Totalna zasićenost.  U tim trenucima postala mi je kristalno jasna izreka koju sam pročitala zilion puta ali sam svaki puta ostala indiferentna na nju. Sve do sada. Sada me štrecnula i postala mi sasvim logična.

“Odaberi posao koji voliš i nećeš morati raditi nijedan dan u svome životu.”

– Konfucije

Imam priliku birati što želim / volim. Volim virtualni svijet, digitalne medije. Imam diplomu od Algebre da sam Specijalistica internetskog marketinga i skupo sam platila to školovanje. Bila bi prava šteta da propadne. Volim oglašavanje on-line. Imam Google AdWords certifikate koji potvrđuju da imam potrebno znanje i iskustvo u kreiranju kampanja i Analytics certifikat….što mi još treba da shvatim kako je vrijeme da pokrenem vlastitu agenciju za digitalni marketing. Ništa.

Dosta sam skupljala certifikate i diplome. Treba mi iskustvo, novo iskustvo. Jer svi smo mi početnici u digitalnom svijetu, stvari se mijenjaju iz mjeseca u mjesec, iz tjedna u tjedan, iz dana u dan.

 

Aplikacije se mijenjaju, trendovi se mijenjaju, sučelje u AdWordsu se mijenja brže od ženskog raspoloženja, a korisnici i njihov način pretrage? Sve nas to svrstava u početnike ma koliko dugo bili u tom virtualnom prostoru.

Krenula sam. Freelance rookie is on-line!

Zaključak: imala sam namjeru promijeniti branšu i plivati digitalnim vodama no nikako skočiti u vodu. Ova noga u guzicu bila je vjerojatno najbolja stvar koja mi se mogla dogoditi u 40 i nekoj!

 

Rahelas-reflection

Glavom kroz zid. Glup si kol’ko si glup – nema trećeg.

Na dnevnoj bazi slušam njurganje i kukanje poput:

”joj kak mi se ne da ići na posao”

”Pun mi kufer  tog glupog posla”

”Ubija me prekovremeni rad koji mi nitko ne plaća”

”Glupi idioti s kojima radim”

”Dat ću otkaz….jednog dana”

…….

Jesi si sama našla taj posao ili?  Jesi čitala Ugovor prije potpisivanja? Zašto radiš ono što ne voliš? Samo mi nemoj reći zbog sigurnosti jer ja sam 20 godina radila isključivo na UOR na neodređeno i kako mi je to pomoglo? Kakva je to sigurnost u današnje vrijeme? Reći ću ti: NIKAKVA!

Ništa ti danas nije sigurno. Na žalost. Ako ti poslodavac želi raskinuti UOR naći će načina da te se riješi. Daj si otvori oglase za posao. Potraži neki novi. Možda ispadne isto sr*nje na kraju, možda i ne, ali barem češ neko vrijeme dok ne zasmrdi biti sretna.

Ako ti fali znanja, riskiraj! Nemoj kupiti hrpu gluposti na koje inače trošiš novac već uloži u svoje znanje. Plati si neki tečaj ili edukaciju…Bit ćeš konkurentnija na tržištu rada.

Napravi nešto, pokušaj promijeniti situaciju u kojoj se nalaziš – u suprotnom prestani cmizdriti. Nemaš pravo na to. Jer ako imaš tako malo samopouzdanja da ne možeš ništa učiniti da promijeniš situaciju u kojoj si zapela, onda promijeni svoj stav prema situaciji. Ili barem nauči glumiti da ti je fantastično tu gdje jesi. I možda se jednoga dana u to i uvjeriš.

Neću ti davati savjete da postaneš sam svoj gazda jer meni još uvijek ne cvatu ruže, no ja sam odabrala taj put. Zagrizla sam i sad moram prožvakati….Kako mi ide taj freelancing? Informirat ću te na kraju godine kad podvučem crtu i obračunam se s Poreznom.

 

***********

Hvala ti na čitanju bloga do kraja.

Ako ti je odličan podijeli ga s frendovima….

Ako ti je samo ok – pročitaj ga još jednom, možda ti sjedne…

Ništa? Produži dalje jer očito nismo kliknuli…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: